Osnovna škola Negoslavci

U našoj školi od 12. – 16. listopada obilježavaju se Dani zahvalnosti za plodove zemlje. Povodom toga naši učenici pisali su litararne radove na temu.

 HVALA,  JESENI!

Hvala, jeseni pusta!

Ove godine s lišćem si gusta.

Neki  vole  orahe s grane

i teške kišne dane.

Nastavnici se za Dane kruha pripremaju,

a djeca odjeću za jesen spremaju.

Lijepa si, jeseni, znaj,

ali našoj pjesmi došao je kraj.

                                        Jadranka Lukić. VII. razred

JESEN U MOM SELU

Jesen je stigla sada.

Eto nama kiše i hlada.

Sjećamo se toplog ljeta.

Eh, ta kiša svima smeta!

Nastupila jesen i miriše pečeni kesten.

Uvelo lišće s drveća palo.

Mome selu zlatnu boju dalo.

Otišle su laste daleko na jug.

Mnogi ljudi kače za traktore plug.

Sunce sija sve manje i manje.

Eto nama jeseni bajne.

Leptirići sve rjeđe lete.

Uveliko nam baka vunene veste plete.

                                     Jovana Simić, VI. razred

JESEN U SELU

Još je u selu ostao miris toplog ljeta.

Eto sada puhne vjetar i taj miris nesta.

Samo se vjetar kroz selo čuje.

Evo i roda se sprema da na jug otputuje.

Na  njivama se kukuruz bere.

U vinogradima zrelo je grožđe.

Slatka jabuka u košaru dođe.

Evo nama jeseni i šarenog lista.

Lijepo moje selo jesenjim suncem blista.

U zraku je miris tople jeseni, došla je i milo je meni!

                                      Nikolina Šušilović, V. razred

JESEN

Završilo je i moje omiljeno godišnje doba i došla je jesen. Ah, ta jesen! Puna kiše, hladnoće, vrijeme se stalno mjenja. Ne znam kao se obući ni kako se prema njoj postaviti. Ja ne volim jesen, ali moram priznati da me ponekad očara.

Prolazeći ulicom gledam stabla kako rone svoje zlatne suze i polako te suze prekrivaju tlo. Šarenilo nestaje i sve poprima žutu boju jeseni pa i naše misli postaju monotone i sjetne. Pjev ptica polako odzvanja i sve postaje sve tiše, ostaju samo tužaljke vrapčića koji se nemaju gdje skriti. Nebo krije sve nijanse plave boje. Iza toga plavog prostranstva kriju se tople zrake sunca koje se za pticama seli. Svu moć trenutno ima jesen koja je sebe uvila u zlatni plašt od suhog lišća. Navukla je tu prekrasnu haljinu i sada se pred nama šeta i tjera nas da joj se divimo.

Jesen doista zna biti zanimljiva i mistična i gdje god se okrenem iznenadi me nekom svojom novom čarolijom.

                                                             Svetislava Šerbić, VIII. razred

Pogledaj u više.

Mnogi domaći i strani pisci pronašli su inspiraciju u jeseni i svim plodovima i čudima kojima nas daruje. Izabrali smo samo nekoliko prigodnih pjesama koje bi najbolje upotpunile obilježavanje Dana zahvalnosti za plodove zemlje.

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ

HIMNOS

Miriše grožđe i smilje

Tamo u našem selu...

Posvuda prolazi jesen

u ruhu žutu i bijelu;

Plodove raznosi, daje,

dariva polja i gaje.

...Tihano došla sam evo

Iz jednih neznanih strana,

U plaštu klasove nosim

I šipke s tananih grana...

Pjevuca tihano, - tiše

I granom smokovom njiše.

Na nebu modrome eno

Sjajna se prelijeva duga

I svirka flauta bruji

Sred malog zelenog luga...

To himnos jeseni ori-

I šipak i grožđe zori..

DODBRIŠA CESARIĆ

JESEN

Ona je tu. U tuzi kiše

po poljanam tihi hoda

i kuda stiže, uvis diže

usplahirena jata roda.

Polako penje se u brada,

a kada prođe, njezin put

od otpalog je lišća žut

i u dol njime idu krda.

U jezero unese nemir,

i  ne vidiš mu više dna,

a  medvjed koga putem sretne,

odjednom zaželi se sna.

 A kada livadama dune

njen vjetar, uzbune se  travke.

U strništima tužno šušti:

to polja slute snijeg i čavke.

N a cesti uveli se list

u  čudu digo: gle, ja skačem!

A čovjek koji hoda drumom

zagrnuo se ogrtačem.

NIKOLA MILIČEVIĆ

KRUH

Nemojmo povrijediti kruh ni riječju

ni bilo čime, jer on je doista svet

u svojoj darežljivosti, velik u dobroti.

On nas posvuda prati, putuje s nama

u našoj torbi, bdije na našem stolu,

u samoći stražari, uvijek budan i tih.

On  je brižljivo čuvao naše djetinjstvo,

hranio našu mladost, ispunjavao nam dane

mirisom i nježnošću. On je uistinu bio

 naš svagdanji kruh i naš svagdanji drug.

U njemu su šumjela polja, pjevali klasovi,

iz njega su sjale tople srpanjske žetve.

On je skupljao u se sve naše radosti

i naš znoj i suze i stajao je pred nama kao

blaga opomena i tiha mudrost.