Završnim susretom učenika četvrtog razreda naše i šestoga razreda OŠ Jakobski dol iz Slovenije priveli smo kraju sudjelovanje u međunarodnom projektu Čitanje ne poznaje granice – Branje ne pozna meja. Bila je ovo druga godina našeg sudjelovanja u projektu koji traje već dulje od 10 godina i u kojem se hrvatske povezuju sa školama u Sloveniji. U suradnji dvije škole međusobno se upoznaju kroz različite aktivnosti koje podrazumijevaju i istraživačke aktivnosti, ali i čitanje slovenskih, odnosno hrvatskih književnih djela.
Nakon što smo se kao partnerske škole međusobno povezali sa Osnovnom školom Jakobski dol iz istoimenog naselja u Sloveniji koje se nalazi nedaleko od Maribora, školski koordinatori projekta u obje škole su stupili u kontakt i tom se prilikom okvirno dogovorili oko buduće suradnje. U projektu će iz Slovenije ove godine sudjelovati učenici 6. razreda, dok će iz Hrvatske u projektu sudjelovati učenici 4. razreda Osnovne škole Negoslavci.
Prvi online susret učenika obje škole odvio se u petak, 31. 1. 2025. godine. Tom su se prilikom međusobno upoznali kako koordinatori projekta u obje škole, tako i učenici. Učenici OŠ Negoslavci su se kratko predstavili svojim novim prijateljima iz Slovenije i to na slovenskom jeziku, a na sličan su se način predstavili i učenici iz Slovenije. Tom je prilikom dogovoreno da ćemo svakako prirediti online susret i na završnici projekta, o čijem ćemo se datumu blagovremeno dogovoriti, a ako se stvore uvjeti i prije završnog susreta ćemo se naći na još jednom sastanku.
Tijekom trajanja projekta učenici četvrtoga razreda iz OŠ Negoslavci nalazili su se svaka dva tjedna, ponedjeljkom 5. sat kad su prva smjena, u školskoj knjižnici. Na prvom takvom susretu učenicima je predstavljen projekt i podijeljeni projektni zadatci. Kako je u razredu svega osam učenika, podijeljeni su u parove i svatko je dobio jednu istraživačku temu: Opći podatci o Sloveniji, Ljubljana – glavni grad, Stanovništvo Slovenije te Značajna prirodna i kulturno-povijesna mjesta u Sloveniji. Dogovor oko pete teme – Sporta u Sloveniji – podrazumijevao je da ćemo na jednom od susreta ovu temu obraditi skupa.
Svaki je par učenika tako imao dovoljno vremena, najmanje dva tjedna, a neki od njih i puno više, da pripreme kratko izlaganje o zadanoj temi. Tako smo iz susreta u susret svi skupa upoznavali Sloveniju, a svaki susret pratio bi i prikaz fotografija koje bi i vizualno podupirale izlaganja učenika. Pri svakom susretu imali smo dovoljno vremena upoznati se sa zanimljivim književnim djelima slovenskih pisaca koje imamo prevedene na hrvatski jezik, pa smo se skupa odlučili pri svakom susretu pročitati dio romana Strašna vila i divlja zima Jane Bauer. Kako bi se ponekad dogodilo da bi neki učenik koji je trebao izlagati svoj rad bio prehlađen ili bi se pojavila potreba za određenim korekcijama i dodatnom podrškom u radu, a uz to smo imali i neradne dane, raspuste, ponekad bismo se tijekom susreta posvećivali samo čitanju, što je također bilo super.
Kao što smo već rekli, posljednja sportska tema ostala je za kraj i bila nam je možda i najzanimljivija. Tu smo se ponovno podijelili na parove i svaki je par istraživao jedan sportski segment u kojem su Slovenci jako dobri – nogomet, košarka, skijanje, biciklizam i hokej na ledu. Poslije toga nam je samo ostalo izraditi prezentaciju kojom ćemo prikazati našim prijateljima iz Jakobskog Dola što smo o njihovoj državi naučili. Izradu prezentacije smo ostavili za naš posljednji susret u knjižnici prije završnog susreta s prijateljima Slovencima. Bilo nam je baš zabavno što je u samu prezentaciju svatko unio dio sebe, baš onako kako smo radili i samostalno tijekom istraživačkoga procesa, pa smo tako i odlučili da će svatko od nas predstaviti onaj dio prezentacije kojem je i bio posvećen. Još smo to naknadno vježbali i s našom učiteljicom.
Uslijedio je i završni susret. No, na sam dan susreta iznenadio nas je poštar – donio nam je pošiljku iz Jakobskog Dola koja je sadržala pisma naših prijatelja. Jako smo se obradovali, ali ih nismo stigli pročitati do susreta, no svakako ćemo to učiniti prije nego odemo na ljetni raspust. A završni susret bio je jednako zanimljiv kao i onaj prvi. Red osmijeha, red ozbiljne priče i 40-ak minuta proteklo je puno brže nego što smo očekivali. U svojoj smo prezentaciji bili izvrsni, kažu naša učiteljica i knjižničar, a i naši prijatelji iz Slovenije su nas jako obradovali jer su svoje doživljaje čitanja knjige Sretni dani Mire Gavrana uobličili kao doživljaje vlastitih odnosa unutar svojih obitelji ispričali ih na hrvatskom jeziku.
Bilo je ovo jedno divno druženje. Proteklo je toliko brzo. Sigurni smo da bi nam doživljaj bio još ljepši da smo završni susret mogli organizirati uživo, ali smo i ovako sretni jer smo se lijepo družili jedni s drugima i jedni druge upoznavali na lijep i zanimljiv način.
